Prva na listi želja bila je "bubamara". Vlak za djecu, u koji je mogla ući i za vrijeme prošlog boravka kod bake. Ali sad je dovoljno velika da može ići sama, bez pratnje.
A pošto su u blizini bili i leteći slonići, odmah je čekala red za njih.
Ne čekajući puno, odmah je pojurila u red za..., hm, ne znam kako bih to nazvao.
Na stup visine 12 metara, pričvršćena su sjedala koja se nakon podizanja na vrh, naglo spuste. I naglo zaustave, naravno. :-) No, ne idu do kraja, nego se naglo zaustave na polovici stupa. Pa se onda opet malo podignu, pa naglo spuste...
Nakon toga, otišli smo na drugi kraj zabavnog parka te ostavili Tinu i njenu baku da se malo odmore. Natalija i ja smo otišli na spravu koja se zove "Insane". Huh, zaslužuje to ime! Vožnja traje 75 sekunda, a čini puno dulje. Na žalost, nisam je fotografirao.
Nakon toga mali odmor te trk na vrtuljak. To je Tini bilo najdraže. Vraćala se na njega četiri puta.
Nakon toga, Natalija obećala Tini da će je vodit u "plavi vlak", a Tina je obećala Nataliji da se neće bojati jer je vlak blaga verzija vlaka strave.
No, Tina ipak nije održala obećanje. Malo se bojala i nakon vlaka je odmah pohitala tati u naručaj.
Na njenu i moju nesreću, odmah nakon "plavog vlaka" ugledala je spravu zvanu "leteći ćilim". Meni se ta sprava činila potpuno bezazlena. Čak sam mislio pustiti Tinu samu, no ona je htjela da idem s njom.
Sve je bilo u redu dok se ćilim nije počeo naglo njihati. Ja visok, a sigurnosna rampa nisko! A klatno se njiše! Sila me vuče vani, a držači za ruke su mi prenisko. Moja visina + moja masa + velika brzina = vrlo veliki strah. Nisam se uopće bojao kada sam išao na "Insane", ali ovdje...
Svjestan sam da ne mogu ispasti vani, ali osjećaj je vrlo zaj... :-)
A Tina je prilikom njihanja ćilima dobila po zubima. Kako se naglo promjenio smjer njihanja, ona se nije najbolje uhvatila i trus po zubićima. Nije ništa strašno, nije ništa puklo, ali je bilo bolno. :-(
Nakon toga, krenuli smo na mirnije sprave.
I za kraj, tri vještice. :-)
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar