Promjenili smo plan i otišli prekoputa u "Nordijski muzej". Tu sam ostao bez teksta, kad sam vidio kako su u muzeju odlično primjenili postojeće tehnologije (mp3 i IC) kao jednostavnu zamjenu za vodiča. Prilikom ulaza, pitaju te na kojem jeziku želiš imati vodiča, daju ti slušalice i mp3 player sa IC "okidačem". Kad se približiš eksponatima, usmjeriš player u kutijicu kod eksponata, klikneš na "okidač" i kreće priča o tim eksponatima.
Naravno, opis svega izloženog bi trajao satima, no mene je najviše dojmio dio posvećen Laponcima. Kako slike govore više nego riječi, pogledajte par slika.
Na kraju pričice o Laponcima, je maketa nijhovog parlamenta. Pošto su dobili nekakvu autonomiju (ne znam ni ja kakvu :-)) dobili su i pravo na parlament. U svakom slučaju, velebna građevina.
Na kraju, vozili smo se starim tramvajem, koji kao turistička atrakcija prometuje kroz taj dio grada koji je prepun muzeja. Naravno, moje logičko zaključivanje je opet zakazalo. Naime, gledam ja u tramvaju neku staru sajlu koja se proteže duž cijelog tramvaja i razmišljam zar nisu mogli stavit neki pristojniji rukohvat. Tramvaj naglo krene, i ja hop, rukom za sajlu. Začujem je neko zvonce, ali otkud ja znam zašto zvoni. I tako se ja veselo držim za sajlu, kad me ugleda Natalija. Prasne u smijeh i kaže mi da ostavim tu sajlu na miru. To ti je zvono koje signalizira vozaču da na sljedećoj stanici ima putnika koji žele izać. Ajde, naučio sam nešto novo. Na kraju sam morao pozirati, da me ovjekovječi kako sam pronašao novi rukohvat. :-)
Inga kommentarer:
Skicka en kommentar